IDPI

Sličnosti i razlike političkih ujedinjavanja NHI iz 2010. i 2014. godine

Sličnosti i razlike političkih ujedinjavanja NHI iz 2010. i 2014. godine

Sličnosti i razlike političkih ujedinjavanja NHI iz 2010. i 2014. godine
svibanj 06
13:50 2014

mr. sc. Tvrtko MILOVIĆ
[spacer style=”1″ icon=”none”]

Kadrovsko osipanje HDZ 1990, formalno potaknuto (navodno) nestatutarnim ujedinjenjem s HNS (nekad HSS-NHI1) podsjetilo je na sličan proces koji se već odvijao u toj stranci te na nekoliko upečatljivih podudarnosti koje su već viđene na političkoj sceni Hrvata u BiH.

Proces ujedinjavanja nekadašnjeg HSS BiH s NHI iz 2007. godine protekao je u sličnoj atmosferi kao i sadašnje ujedinjenje HDZ 1990 i HSS-NHI.

Ozbiljnija suradnja HSS BiH i NHI počela je još 2004. godine. Dvije stranke, predvođene Markom Tadićem i Krešimirom Zubakom, koalirale su na općinskim izborima, a u općinska vijeća ušle su u Brodu (tada Srpskom Brodu) i Varešu s po tri vijećnika, Kiseljaku s po dva vijećnika i Jajcu, Travniku, Busovači i Distriktu Brčko s po jednim vijećnikom. U tri općine, Domaljevcu, Orašju i Kreševu, ove stranke nastupile su odvojeno, dok u ostalim općinama jedna od njih nije ni nastupila na izborima ili je imala jako slabe stranačke organizacije. Niti jedna od ovih stranaka u to vrijeme nije imala ogranke ni u jednoj hercegovačkoj općini.

Tri općine u kojima HSS BiH i NHI nisu koalirale, Domaljevac, Orašje i Kreševo, otkrivaju zanimljiv trend: u sve tri općine HSS je imao između jednog i tri vijećnika više nego na prethodnim općinskim izborima. U isto vrijeme NHI je u tim općinama imao između dva i četiri vijećnika manje nego na prethodnim lokalnim izborima. Iz ove činjenice jasno je da su lokalne organizacije HSS-a bile u usponu, a NHI u padu. Iz toga se mogu nazrijeti i razlozi nekih lokalnih organizacija da ne formiraju predizborne koalicije jer su predsjednici Tadić i Zubak tada ostavili slobodu općinskim organizacijama samostalnoga stupanja u koalicije. U praksi, ni jedna ni druga stranka nisu pravile nikakve koalicije s drugim strankama.

Ostali rezultati lokalnih izbora iz 2004. godine također ukazuju na to da je HSS BiH, tada predvođen Markom Tadićem, novim licem u bh. politici, bio u usponu. NHI je, s druge strane, na tim izborima izgubio 37 vijećnika, a u nekim općinama (Odžak, Vitez, Bugojno, Konjic, Gradačac, Zavidovići, Kotor Varoš, Žepče i Drvar) stranka je zauvijek nestala.

Iako je NHI padao, HSS je u političkim mandatima tada i dalje bio dosta udaljen od njega. HSS BiH je i dalje bio značajno slabija stranka da bi se mogli otpočeti ravnopravni pregovori o ujedinjenju, unatoč dobrim osobnim odnosima predsjednika dviju stranaka.

Parlamentarni izbori 2006. godine ove stranke dodatno približavaju. NHI je na izbore izašao u koaliciji sa HSP Đapić-dr. Jurišić i ostvario novi poražavajući rezultat. HSS BiH izašao je na izbore u sastavu koalicije „Hrvatsko zajedništvo“ sa HKDU, HDU, Demokršćanima i novoformiranim HDZ 1990. Zahvaljujući kompenzacijskom mandatu, HSS BiH je tada uspio ući u federalni parlament, a njegov zastupnik bio je Ante Čolak. Osim federalnog parlamenta, HSS BiH uspio se izboriti i za dva delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Loš rezultat NHI i dobar rezultat HSS BiH postavili su dvije stranke u ravnopravan položaj, te su delegacije dvije stranke započele višemjesečni proces pregovora o spajanju.

Proces spajanja prošao je sve stranačke procedure, da bi ujedinjujući Sabor bio u Sarajevu 1. listopada 2007. godine. Zahvaljujući evidentnom jačanju HSS BiH i slabljenju NHI, HSS BiH ostvario je bolje pozicije u novoj stranci HSS-NHI. Dobio je funkciju predsjednika, a naziv HSS u ukupnom nazivu stranke stavljen je ispred naziva NHI.

Ujedinjenje ipak nije ideološki približilo dvije stranke. NHI je bio stranka liberalne ljevice sastavljena od nezadovoljnih članova HDZ-a, a većina zvučnijih imena stranku je napustila nakon njezinog izbornog kraha na izborima 2002. godine. S druge strane, HSS BiH okupljao je članove političkog centra pučke orijentacije, s čudnom kombinacijom seljaka i gradskih intelektualaca. Ovaj ideološki spoj rezultirao je masovnim napuštanjem obiju stranaka, kako pojedinaca tako i cijelih ogranaka.

Ujedinjenje se posebno loše odrazilo na Posavinu, gdje je posavski HSS bio mnogo jači od NHI, a bili su prisiljeni ujedinjenjem prihvatiti mnogo članova koji su ranije isključeni iz HSS BiH. Posljedica je bila da je cijela zajednička organizacija HSS-NHI naredne izbore zabilježila osipanje, pad i na kraju nestanak.

Lokalni izbori 2008. godine pokazali su da neprincipijelno ujedinjenje dvije stranke nije prepoznato kao pozitivno među biračkim tijelom, a predsjednik Marko Tadić tada napušta aktivnu politiku i Bosnu i Hercegovinu. Nakon kraćeg mandata Ivana Krndelja, stranku preuzima Ljiljana Lovrić. Agilna političarka mlađe generacije donosi novu energiju u HSS-NHI, ali i posebnu vrstu političkog pragmatizma.

U prvoj godini njenog mandata, broj podružnica stranke gotovo se udvostručio, a broj članova približio se četverocifrenom broju, s jasnom tendencijom rasta.

Ipak, i tada je iz medijskih nastupa pojedinaca bilo jasno da HSS BiH i NHI nisu posve ujedinjeni. Krešimir Zubak, na čelu Glavnog odbora stranke, davao je osjetno drugačije ideološki konotirane izjave od predsjednice Lovrić. Ove razlike dobivale su na značaju približavanjem parlamentarnih izbora 2010. godine.

Opće raspoloženje na terenu, kao i neke ankete, pokazivale su da je HSS NHI uvjerljivo treća stranka po snazi unutar hrvatskog korpusa. Osipanje HDZ 1990 iz tog vremena (Danijel Vidović i Vilim Primorac, kao i neki stranački ogranci) dodatno su istaknuli značaj HSS-NHI.

Ovaj značaj stranka nije imala samo za sebe, nego i za hrvatsku i bošnjačku političku scenu. Naime, naklonost HSS-NHI mogla je biti presudna u budućem formiranju vlasti nakon izbora 2010. godine. Za HDZ BiH bilo je važno da se ne formira neka nova „Alijansa“ pojačana legitimitetom HSS-NHI-ja, a strankama iz Sarajeva, prvenstveno SDP-u, bilo je bitno da se upravo to dogodi. I dok su na najvišoj razini HDZ BiH i HSS-NHI imali kontakte i pregovore o suradnji, stranačka središnjica u Sarajevu, predvođena kadrovima NHI, po svemu sudeći, imala je kontakte sa SDP-om.

Početkom 2010. godine politička razmimoilaženja unutar HSS-NHI postaju izražena. Mediji smješteni u Sarajevu otpočinju kampanju demoniziranja HDZ BiH i svih koji imaju ikakve odnose sa njima, pa tako i Ljiljane Lovrić. U isto vrijeme, nerazmjernu zastupljenost u medijima imale su hrvatske opozicione stranke. Očigledno je da su na HSS-NHI utjecale dvije sile: jedna „prohrvatska“ iz smjera Mostara i druga, „probosanska“ iz smjera Sarajeva.

Podijeljenost se osjetila i u Predsjedništvu stranke, i to uglavnom na liniji između nekadašnjeg članstva HSS BiH i NHI. Početkom godine HDZ BiH uputio je HSS-NHI-ju ponudu da se potpiše „Sporazum o strateškoj suradnji“ koji bi podrazumijevao suglasnost da će te dvije stranke surađivati nakon izbora te da neće ulaziti u koalicije bez legitimiteta hrvatskog naroda.

Predsjednica Ljiljana Lovrić dala je dokument na raspravu županijskim odborima, kao i na usvajanje Glavnom odboru. Svi županijski odbori, izuzev Zapadnohercegovačkog predvođenog Mariom Karamatićem (kasnijim predsjednikom HSS-a), prihvatili su sporazum. Ipak, Glavni odbor predvođen Krešimirom Zubakom nije se htio odrediti prema Sporazumu, procijenivši da bi ga i Glavni odbor mogao usvojiti.

Kako se bližio rok za odgovor na ponudu Sporazuma, predsjednica Lovrić odlučila je na osnovu odobrenja velike većine županijskih organizacija potpisati „Sporazum o strateškoj suradnji“ s HDZ BiH.

Nekoliko minuta nakon potpisivanja Sporazuma, mediji iz Sarajeva objavljuju kako je „Krešimir Zubak izbacio Ljiljanu Lovrić iz stranke“. Izbacivanje iz stranke podrazumijevalo je dirigirani unutarstranački proces, fizičko onemogućavanje predsjednice da uđe u prostorije stranke, i višemjesečnu trakavicu oko predavanja listi za izbore 2010. godine.

U nekoliko mjeseci rejting stranke krahirao je na razinu nekadašnjeg rejtinga NHI, što se osjetilo i na izborima. Stranka je osvojila tek tri mjesta u županijskim skupštinama. Kasnije su sva tri zastupnika napustila HSS-NHI.

Do danas je HSS-NHI dosegao „pad“ na razinu nekolicine općinskih vijećnika i još toliko općinskih organizacija. Zbog napuštanja stranke nakon loših rezultata na lokalnim izborima 2012. teško je procijeniti koliko stranka ima vijećnika pred opće izbore 2014., ali njihov ukupan broj se kreće oko deset.

U takvom stanju, HSS-NHI odlučio se ujediniti s HDZ 1990.

Opće su političke okolnosti u kojima se ujedinjenje odvija slične, ali unutarstranačke okolnosti itekako su različite.

Sličnosti:

1.      Vanjski pritisak na HDZ 1990

Kao što je pred izbore 2010. godine bio veliki pritisak na Ljiljanu Lovrić iz „prohrvatskog“ i „probosanskog“ tabora da se opredijeli za neku od tih strana, tako je trenutno sličan pritisak na predsjednika HDZ 1990 Martina Raguža. Stranke okupljene u HNS inzistirale su na zajedničkom nastupu na izborima, a još je veće inzistiranje da se poslije izbora ne formiraju nelegitimne i neprincipijelne koalicije. Isti je zahtjev bio prema HSS-NHI kroz „Sporazum o strateškoj suradnji“. Iz Sarajeva idu suprotni zahtjevi, a očekivano slab rezultat na izborima „probosanske“ stranke obećavaju da će nadomjestiti svojim mandatima. Cilj je imati što slabiju stranku hrvatskog prefiksa u vladajućoj koaliciji, kako ista ne bi bila u stanju ometati interese bošnjačkih stranaka

2.      Ujedinjenje opravdano okrupnjavanjem

Poslije lokalnih izbora 2004., a posebno nakon općih izbora 2006. godine, bilo je jasno da NHI kao stranka neće doživjeti naredne opće izbore. Dobri osobni odnosi predsjednika Tadića i Zubaka potisnuli su ovaj faktor te su oni pristupili spajanju stranaka pod dopadljivom frazom o „političkom okrupnjavanju fragmentirane političke scene“. Pretpostavljajući da je višestranačje štetno, predsjednici su odlučili napraviti korak prema jednostranačju, čime su odgodili izvjesnu političku smrt NHI. Slični uvjeti su i pred ujedinjenje sa HDZ 1990. HSS je unutar HSS-NHI nestao, predsjednik je de facto ponovo Krešimir Zubak, a stranka je ponovo na rubu političke smrti. Dobri osobni odnosi predsjednika HDZ 1990 Martina Raguža i Krešimira Zubaka potisnuli su na stranu realnu političku snagu NHI, pa su oni odlučili još jednom „ukrupniti“ političku scenu, odnosno, ponovo odgoditi političku smrt.

3.      Pripremanje nove Alijanse, odnosno Platforme

Ogroman interes „probosanskih“ stranaka da u srazu Lovrić-Zubak pobijedi ovaj drugi govori da su ulozi veliki. Činjenica da nakon izbora 2010. godine HSS-NHI nije imao nikakav koalicijski kapacitet natjerala je „probosanske“ stranke, SDP prije svih, da koaliciju bez hrvatskog legitimiteta prave sa HSP-om, strankom nominalno izrazite desnice, koja još uvijek u svojim podružnicama ističe ustašku ikonografiju, ali i strankom koja jedva da ima parlamentaran status. Slični se planovi spominju i pred izbore 2014. godine. Partner se vidi u oslabljenom HDZ 1990, koji bi poput HSP-a trebao da u koaliciju uđe što slabiji, ali bi ipak trebao biti parlamentarna stranka. Kako bi se to potvrdilo, u HDZ 1990 ući će potvrđeni partner iz Alijanse (i Platforme): NHI.

4.      Osipanje stranke pred izbore

Kao što je nakon „istjerivanja“ Ljiljane Lovrić iz HSS-NHI u proljeće 2010. godine započelo masovno izlaženje pojedinaca i organizacija iz stranke, tako je isti fenomen pogodio HDZ 1990 nakon spajanja za HSS-NHI-om. Formalno zbog nestatutarnog djelovanja, a zapravo zbog radikalnoga ideološkog odstupanja, pojedinci i organizacije napuštaju HDZ 1990. Slična se objašnjenja napuštanja stranke mogu naći i u priopćenjima pojedinaca i organizacija iz HSS-NHI nakon nestatutarnog izbacivanja Ljiljane Lovrić iz stranke. I jedan i drugi predsjednik ove su procese nazvali „pročišćenjem“.

Različitosti:

1.      Ujedinjenje neravnopravnih

Za razliku od ujedinjenja HSS BiH i NHI, koje je proteklo u višemjesečnom pregovaranju i unutarstranačkom pripremanju i izglasavanju, ujedinjenje HDZ 1990 i HSS-NHI izvedeno je gotovo preko noći. Prvi je razlog što HSS-NHI skoro da nema funkcionalnih organa stranke. Glavni odbor se ne sastaje, ili se sastaje kada i Predsjedništvo. Predsjedništvo se ad hoc sastaje dva-tri puta godišnje. Konsenzus unutar HSS-NHI moguće je postići s nekoliko telefonskih poziva, pa s te strane nije moglo biti odugovlačenja. Sa strane HDZ 1990, predsjednik Raguž ima neupitnu podršku Glavnog odbora, pa se pri strateškim odlukama oslanja na odluke ovog tijela zaobilazeći Predsjedništvo. Ipak, prema istupima članova stranke koji su je napustili, odluka o spajanju sa HSS-NHI i promjeni naziva stranke provedena je mimo Statuta.

2.      Procesi završeni na vrijeme

Kada je HSS-NHI potpisao „Sporazum o strateškoj suradnji“ s HDZ BiH, suprotna struja unutar stranke još je očekivala da će odnijeti prevlast u stranci. To su na kraju i uspjeli, ali se stranka u procesu raspala. Posljedica svega bili su problemi s listama i medijski rat među frakcijama. Ujedinjenje HSS-NHI s HDZ 1990, bez obzira na intenzitet napuštanja stranke, neće dovesti do njenog raspada, niti će biti dilema oko predavanja listi.

3.      Ideologija

NHI je u svom političkom djelovanju uvijek bio blizak Hrvatskom narodnom vijeću Luke Markešića, a dijele i velik broj članova. Obje su organizacije u svom djelovanju njegovale netrpeljivost prema Hercegovini, kao i Hercegovcima. I dok se ovo nekako moglo uklopiti u djelovanje HSS BiH, koji u vrijeme koalicije iz 2004. i ujedinjenja iz 2007. godine nije imao ogranaka u Hercegovini, ujedinjenje s HDZ 1990 donijet će neke promjene. Naime, HDZ 1990 ogromnu većinu svojih organizacija ima upravo u Hercegovini i tu je njena dominantna izborna baza. Zbog ovoga, teško je da praksa sotonizacije Hercegovine i Hercegovaca nađe mjesta u HDZ 1990 kao što je našla u HNV i NHI.

4.      Karizma i novac

I nakon ujedinjenja HSS BiH i NHI, stranka je imala jako skromne prihode. Logistika HSS-NHI bila je slaba, a izuzev nekoliko agilnijih organizacija stranka je generalno bila nespremna za izbore. Jedini adut ležao je u karizmi tadašnje predsjednice Ljiljane Lovrić. Nakon što je ona istjerana iz stranke, rezultati su bili očekivano loši. HDZ 1990 ima predsjednika skromne karizme koja se ne mijenja od početka njegovoga političkog djelovanja. Do sada je njegova popularnost nekoliko puta testirana, a rezultati su pokazali da ne odstupa značajnije od popularnosti stranke. Za razliku od karizme, HDZ 1990 mnogo bolje stoji u financijskom smislu nego što je HSS-NHI stajao pred izbore 2010. godine.

Zaključci

Ovih nekoliko sličnosti i razlika u stanju u HSS-NHI pred izbore 2010. i u HDZ 1990 pred izbore 2014. godine sugeriraju nam nekoliko mogućih scenarija u budućnosti:

  • HDZ 1990 će u narednim mjesecima nastojati naglasiti svoju neovisnost od HDZ BiH i medijski je eksploatirati kao političko dostignuće per se
  • Bošnjačka će medijska mašinerija velikodušno dati prostor rukovodstvu HDZ 1990
  • Medijska prisutnost u bošnjačkim medijima podići će politički kredibilitet HDZ 1990, ali će mu posljedično smanjiti popularnost među hrvatskom populacijom
  • S obzirom na kontinuiran pad rejtinga HDZ 1990 još od prvih izbora 2006., preko izbora 2008. i 2010. godine, te lokalnih 2008. i 2012., očekivati je da uslijed osipanja stranačkog rukovodstva i članstva taj rejting dodatno opadne. Na bazi rezultata iz 2012. godine i napuštanja jačih organizacija HDZ 1990 (Mostar i Široki Brijeg), očekivati je da stranka na predstojećim izborima dobije jednog zastupnika u Federalnom parlamentu;
  • Bez obzira na izborni rezultat, HDZ 1990 će se naći u pregovorima za formiranje buduće vladajuće koalicije na entitetskoj razini. Ovi pregovori imat će snažnu podršku bošnjačke javnosti, koja će za njih još ranije biti medijski pripremljena.


  1. Hrvatski narodni savez rezultat je nastojanja rukovodstva HSS-NHI da pojednostavi naziv stranke. Prvi prijedlog za promjenu naziva je bio na tragu tradicionalne antihercegovačke retorike unutar stranke (SBH – Stranka bosanskih Hrvata), ali na kraju se ipak usvojio naziv Hrvatski narodni savez, pod kojim stranka nikada nije izašla na izbore.

About Author

Tvrtko Milović

Tvrtko Milović

(Sarajevo, 1982.). Novinar i društveni komentator. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu obranio je 2014. godine magistarski rad na temu "Promjene Ustava BiH u procesu integracije u Europsku uniju". Kao novinar-istraživač radio je na Televiziji Sarajevo, a kao dopisnik radio je za Glas Amerike. Dvije godine bio je i šef Deska Informativnog programa FACE televizije Sarajevo. Autor je više od 150 kolumni za različite internet portale te čest izlagač na javnim tribinama u Središnjoj Bosni na teme društevnog i političkog uređenja BiH. Zaposlen je u Sarajevu, a živi u Kiseljaku.

Related Articles

Naši sponzori

ERONET

Arhiva

Naša izdanja

Zadnje objave

    Gostovanje člana Stručnog tima IDPI-ja u Liberalnom forumu

Gostovanje člana Stručnog tima IDPI-ja u Liberalnom forumu

Read Full Article